Povijest cannabisa ili “marihuane”!

Antropološka i povijesna istraživanja otkrivaju kako različita uloga kanabisa u društvu ovisi o kulturnom, klimatskom, povijesnom i političkom kontekstu te kako na taj način ujedno nastaju i kulturološke razlike u upotrebi ove biljke. Kultura igra veliku ulogu u prihvaćanju ili neprihvaćanju marihuane. Na primjer, Kinezi nisu koristili marihuanu za psihoaktivno djelovanje, dok su neke kulture (afrička plemena, Jamajčani) usvojile ovu biljku upravo zbog tih njezinih svojstava. Dok se u Kini njezina psihoaktivna upotreba izbjegavala radi mogućeg nanošenja srama pojedinčevoj obitelji, Jamajčani su zagovarali takvu upotrebu zbog povećanog kapaciteta rada. U Kini je upotreba marihuane svedena na industrijske (proizvodnja odjeće, ribarskih mreža, papira i za hranu) i medicinske svrhe. Ovdje je bitno za naglasiti kako kineska medicina svoje porijeklo ima u magiji. Također i tradicionalna indijska medicina koristi kanabis za liječenje čak sto različitih bolesti (Usp; Plečko 1997, str. 38).

Naziv marihuana, koji se danas rabi u gotovo cijelom svijetu, dolazi iz američkog govornog područja, gdje se uvriježio zbog prisutnosti u meksičkim imigrantskim zajednicama (Usp; Dubreta 2005, str. 29). Kanabis je poput korova (riječ „weed“, koja na engleskom znači korov, ujedno se odnosi i na marihuanu u razgovornom jeziku) te je njezin rast i razvoj moguć gotovo bilo gdje na svijetu.

Marihuana je biljka koja je u upotrebi vjerojatno već 8.500 godina, a njezine čari poznavali su mnogi drevni narodi. Tako je ova biljka opjevana u mnogim starim spisima. Herbarij kineskog cara Šen Nunga najčešće se spominje kao prvi pisani zapis o kanabisu. Herbarij datira iz 2740. godine pr. Kr., a marihuana je opisana kao učinkovito sredstvo protiv malarije (Usp; Grlić 2002; Kušević 1987; Rubin 1975 prema Dubreta 2005, str. 27). Na području Indije pak prve zapise o marihuani nalazimo u Vedama, a njegovu upotrebu prakticirali su i narodi na području Asirije, Palestine i Babilonije. Postoje i nagađanja kako je delfijska proročica Pitija pri proricanju sudbina koristila inačicu marihuane, hašiš. No, način na koji je proročica dobivala svoje vizije ima više verzija. Također, sastruganu smolu s biljke, hašiš, istraživači su pronašli i na potonulom kartaškom brodu iz vremena Punskih ratova. Hašiš se u Rimskom Carstvu spominje u kontekstu sredstva za poticanje dobrog raspoloženja (Usp; Plečko 1997, str. 28). Sakramentalna, religijska i spiritualna konzumacija marihuane bila je od iznimne važnosti u drevnim civilizacijama. Pod njezinim utjecajem dolazi do izmijenjenog stanja svijesti. Osoba postaje perceptivnija i otvorenija te tako prelazi preko duboko ukorijenjenih predrasuda. U ritualnoj upotrebi kanabisa, bitan je motiv sjedinjenja sa zajednicom, prirodom i svemirom. U Indiji, njezina je upotreba prvotno postojala u te svrhe, ali se ona toliko raširila i popularizirala tako da se ova biljka već dugo na tim prostorima koristi svakodnevno (iako nije legalna). I danas je konzumacija marihuane popularna, koristi je  2,5% svjetske populacije iako ona nije legalna nigdje u svijetu (Usp; Plečko 1997, str. 9). Postoji nekoliko vrsta kanabisa. Istaknula bi biljke Cannabis sativa, Cannabis indica i Cannabis ruderalis. Vrsta Cannabis ruderalis prilagođena je hladnijim područjima, a otkrivena je tek 1924. u Sibiru. Cannabis indica, koja je klasificirana 1783. godine, sadrži više psihoaktivnih svojstava (u biljci je prisutna veća koncentracija tetrahidrokanabinola, poznatog još i kao THC) i potječe iz Indije. Također svaka kultura razlikuje jačinu psihoaktivnog učinka marihuane, koja varira s koncentracijom THC-a unutar biljke, te je možemo podijeliti na blagu, srednju i visoku.

Blaga – lišće, a ponekad i stabljika i sjemenje stavljaju se u kolač ili se puše. U Europi i Sjevernoj Americi biljku kanabisa blažeg učinka zovu marijuana, u Meksiku mariguango, u Južnoj Africi dagga, u Sjevernoj Africi kif, a u Indiji bhang. Bhang je nešto drugačiji, s obzirom da njegov sadržaj čini samo lišće biljke. Bhang se pije, a obično je nešto bogatiji THC-om nego marihuana u Sjevernoj Americi.

Srednja – osušeni vrhovi cvjetova biljke puni su THC-a kao rezultat rasta i razvoja bez sjemenki. U Indiji biljku kanabisa srednje učinkovitosti zovu ganja i obično je puše. Ganja se također može piti i stavljati u kolače. U zapadnjačkom svijetu kanabis srednje učinkovitosti naziva se sensimilla. Sensimilla svoje korijene pronalazi u španjolskom jeziku i doslovno znači bez sjemenki (sin semilla). Njezini se produkti uglavnom puše, no mogu se i žvakati (Usp; Plečko 1997, str. 24).

Visoka – najviše THC-a koncentrirano je u smoli na lišću biljke. Sastrugana smola najčešće se puši. U Hrvatskoj, Saudijskoj Arabiji i Sjevernoj Americi za smolu marihuane kaže se hašiš, u Siriji hashishi, u Indiji charas, u Rusiji anascha, konop u Bugarskoj, konope u Poljskoj, dawamesk u Alžiru, liamba ili maconha u Brazilu i bust ili sheera u Egiptu. U Meksiku i Španjolskoj za hašiš se kaže grifa.

Također, u  Španjolskoj je još uvriježen kolokvijalni termin chocolate, što znači čokolada. Tako ga nazivaju najvjerojatnije zbog njegove boje.
Prije 19. st. većina zapadnjačkih zemalja koristila je biljku kanabisa samo u industrijske svrhe. Cannabis sativa, odnosno industrijska konoplja, najraširenija je, a njezino narkotično djelovanje je nešto slabije. Cannabis sativu uglavnom možemo pronaći oko ekvatorskog područja. Još od srednjeg kamenog doba, ili mezolitika (10000 g. pr. Kr. – 6500 g. pr. Kr.) skupljala se zbog svojih vlakana dobivenih iz debelih stabljika. Tako se kanabis koristio za izradu mnogih predmeta, ali i za izgradnju brodova. I danas, u nekim zemljama, kultivacija kanabisa odvija se iz sličnih industrijskih interesa, npr. za izradu papira ili odjeće. Industrijska konoplja sadila se i u Jugoslaviji (Usp; Dubreta 2005, str. 29), a i danas njezin je uzgoj dozvoljen na području Bosne. Iako je industrijska konoplja sirovina za oko 25 tisuća proizvoda (obuća, tekstil, užad, građevinski materijal), nemoguće ju je uzgajati u Hrvatskoj. Kruno Kartus, autor članka s portala www.tportal.hr „Nemoguća misija: uzgoj konoplje u Hrvatskoj“ navodi kako je u Hrvatskoj jedina sorta konoplje – sorta flajšman – čiji je uzgoj dopušten, izumrla. Ta sorta ne postoji niti kao obavezni primjerak u Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo. Još 60-ih godina u Hrvatskoj je bila posađena na oko devet tisuća hektara, no stvari su se u međuvremenu promijenile.

KANABIS NA PODRUČJU AZIJE

DREVNA KINA
Taoistički tekstovi spominju upotrebu kanabisa u kadionicama te je vrlo vjerojatno kako su taoisti sustavno eksperimentirali s halucinogenim dimom. U prvom stoljeću taoisti su koristili sjemenke kanabisa u nepomičnim kadionicama kako bi izazvali halucinacije. Putem tih halucinacija, smatrali su taoisti, moguće je postići besmrtnost.

DREVNA CENTRALNA AZIJA
Još u povijesti stare Grčke, otkriveno je da su stanovnici Centralne Azije koristili kanabis. Grčki povjesničar Herodot bilježi kako je nomadsko pleme Skita održavalo pogrebne ceremonije u kojima je bilo uključeno pročišćavanje udisanjem dima iz zapaljenih sjemenki kanabisa (Usp; Rubin 1975 prema Dubreta 2005, str. 27). Smatra se da su se takve prakse održavale od 5 do 2 stoljeća prije naše ere. Stanovnici stepa bi nakon sahrane nekog istaknutijeg člana plemena napravili šator. Taj šator imao je ulogu parne kupelji, gdje se na užareno kamenje na podu bacalo sjemenje konoplje vrste Cannabis ruderalis. Zahvaljujući niskim temperaturama na području Sibira, uz dobro očuvana tijela pokojnika, pronađeni su šatori, u kojima su se nalazile posude bakra, ispunjene sjemenkama kanabisa. Ovaj prvi etnografski opis potvrdio je i ruski profesor S. I. Rudenko, koji je ujedno otkrio kako je marihuana u Skita bila upotrebljavana svakodnevno, a žene su je koristile jednako kao i muškarci. Rudenko je otkrio i majice istkane vlaknima konoplje. Kasnije su istraživači pronašli dobro očuvano tijelo žene, koje je ležalo zaleđeno u grobnici preko 2000 godina. Na ruskoj mumiji pronađene su tetovaže, koje su upućivale kako se radi o Skitskoj princezi i svećenici. Uz mumiju su se nalazile i neki njezini predmeti, između kojih je pronađena mala posudica kanabisa. Smatra se da su Skiti zakopavali svoje svećenike zajedno s marihuanom, kako bi oni mogli voditi religijske rituale i u idućem životu. Čini se kako su upravo Skiti migracijama iz Male Azije na zapad proširili ritualnu upotrebu kanabisa u južne i istočne dijelove Europe. (Usp; Dubreta 2005, str. 27).

DREVNA I MODERNA INDIJA I NEPAL

Kanabis je oduvijek zauzimao važnu ulogu u indijskim običajima, najvjerojatnije zbog polusuhe klime koja pogoduje rastu kanabisa. Upotreba kanabisa u medicinske svrhe bila je uobičajena za liječenje grčeva, glavobolja, bronhitisa i brojnih drugih problema, a u narodnoj medicini, grane konoplje ljudi su bacali u vatru. Vjerovali su kako će na taj način nadjačati zle sile. U Indiji se koriste različiti proizvodi od biljke Cannabis indice: bhang, ghanja i charas.

Bhang su listovi marihuane, pomiješani začinima, koji se konzumiraju kao napitak. Bhang je bio dio socijalnih aktivnosti, pogotovo na posebnim svečanostima, za vrijeme kojih se najčešće koristio. Bhang je ujedno predstavljao simbol za gostoljubivost.

Ghanja ili ganja je lišće i vrhovi biljke, koji se puše. Za pušenje se nerijetko koristi lula ili chillum – stožasta cijev napravljena od gline, koja sadrži rupu u sredini za uvlačenje dima.

Charas ili hašiš, čista smola, od koje se ponekad radi i ulje. Osim što je ljekovito, ulje uzrokuje i višesatne psihodelične efekte. Indijski sveti ljudi, fakiri, poznati po hodanju po užarenom ugljenu i ležanju na krevetu od čavala, vjerovali su kako ih charas zbližava s bogom. Ganja i charas se inače puše u društvu. Bhang pojedinac može sam pušiti, ali i u društvu. Konzumiranje ganje i charasa većinom prakticira muški spol. Nije uobičajeno za djecu da koriste bilo koju od ovih droga.

Hinduizam
Prema legendi iz Veda, bog Shiva opisan je i kao „Lord of Bhang“, što bi značilo bogom bhanga, pića sačinjenog od lišća, mlijeka, šećera i začina. Članovi kaste brahmana, koji su bili svećenici, koristili su kanabis kao jednu od sastavnica u vođenju duhovnog života. U posebnim prigodama, kao što je bilo vjenčanje, otac je nosio bhang na proslavu kako mladenku i mladoženju ne bi opsjedali zli duhovi. Također se vjeruje kako je konoplja izniknula kada je na zemlju pala kapljica čudotvornog napitka. U Vedama se kanabis još opisuje kao izvor sreće.

Budizam
U planinama Tibeta, u netradicionalnim oblicima budizma, konzumiranje kanabisa ima veliki značaj – u toj regiji mnogi ga koriste svakodnevno. Tibetanci smatraju ovu biljku svetom. Mahayana tradicija vjeruje kako je Buddha tijekom svog puta k prosvjetljenju, tijekom šest godina živio na jednoj sjemenci marihuane dnevno. Također, njegovu veliku važnost nalazimo i u tantričkom budizmu, koja dolazi do izražaja pri njegovoj ulozi u meditativne svrhe u ritualima. Upotrebom marihuane pospješuje se duboka meditacija i visoka osviještenost. Tantrički budizam nastao je direktno pod utjecajem hinduizma, pa se tako vjerojatno i ovdje zadržala upotreba kanabisa. Budistička Tārā Tantra drži marihuanu bitnom za doživljavanje ekstaze. U ovoj tantri, Buddha kaže kako ispijanje vina bez konzumiranja kanabisa ne može izazvati pravu ekstazu. Ovdje se pod pojmom ekstaza smatra iskustvo blaženstva (osjećaj istovjetan onom koji dobivamo prakticiranjem meditacije), koje igra veliku važnost na putu k prosvjetljenju. Njegovu upotrebu pronalazimo u Mahakala Tantri, tantri koja ga opisuje kao savršenu ljekovitu biljku, savršen lijek, koji djeluje na psihu i na spiritualnost osobe, te služi transformaciji tijela i duha na putu k oslobođenju. Mahakala tantra veliča njegovu upotrebu jer osobe koje ju prakticiraju smatraju kako se ovom biljkom postižu vještine, znanja i moći.

Antropološka i povijesna istraživanja otkrivaju kako različita uloga kanabisa u društvu ovisi o kulturnom, klimatskom, povijesnom i političkom kontekstu te kako na taj način ujedno nastaju i kulturološke razlike u upotrebi ove biljke. Kultura igra veliku ulogu u prihvaćanju ili neprihvaćanju marihuane.
Kanabis na području Afrike

U cijeloj Africi su plemena također poznavala konoplju i njezin ljekovit učinak. Upotreba konoplje bila je i svakodnevno zastupljena. Postojali su mnogi kultovi štovanja marihuane. U kultu Bashilenge, sudionici su odavali počast bogu tako da su pušili što su češće mogli. Marihuana se pušila na lule, a njezino je simboličko značenje isto kao i ono u američkih Indijanaca (Usp; Wissman et al. 1888, prema Spicer 2002). Pridodavali su nadnaravne moći konoplji i smatrali su kako ona suzbija zlo pa su je koristili kada bi vodili ratove s drugim plemenima ili kada bi išli na dalek put. U njihovom kultu, kanabis je također bio važan dio pravne filozofije. Naime, ako je pojedinac bio optužen za neki zločin, od njega se zahtijevalo da puši daggu dok ne prizna zločin ili dok ne izgubi svijest. U starim plemenskim ceremonijama plemena Istočne Afrike u blizini Viktorijinog jezera, također se često pušila marihuana i udisao hašiš. U Egiptu, kanabis se počeo uzgajati zbog utjecaja Indije i Perzije. Egipćani su ga koristili za proizvodnju užadi, a i za pušenje hašiša, zbog svog psihoaktivnog učinka. Ritualno pušenje kanabisa bilo je uobičajeno u Etiopiji (Usp; Van der Merwe 1975 prema Dubreta 27). Pleme Hotentot s rta Dobre Nade, razvija lule za pušenje od tikvica, stabljika bambusa i kokosovih ljusaka. Jedan istraživač u posjeti Kongu otkrio je 1888. kako je kralj Baluba plemena, pokorivši nekoliko plemena, naredio paljenje njihovih idola. Znao je kako mnoštvo bogova ne može pridonijeti napretku te je odlučio učvrstiti naciju uspostavivši jedinstven idol za sve – kanabis. Kanabis je osim u ritualne svrhe korišten i u svrhu druženja u večernjim satima (Usp; Spicer 2002).
„Kanabis se u Sjevernoj Africi konzumira kao mješavina sa začinima i voćem poznata kao “majoon”, a postoje i tamne, mekane kuglice poznate kao Tibetan Temple Balls, te tzv. “tajlandski štapići”, odnosno osušena “trava” vezana u štapiće vlaknima iste biljke koja je vrlo jaka i puši se.“ (Plečko 1997, str. 24)

Kanabis na području stare Europe

U skandinavskoj mitologiji, biljka marihuane veže se uz Freyu, boginju ljubavi, ljepote, plodnosti i rata. Daljnji dokaz za prethistorijsku upotrebu kanabisa daju i proučavatelji jezika koji tvrde kako riječ hemp dolazi od staroengleske riječi hænep. Staroengleska riječ hænep razvila se iz proto-germanskog jezika (hanapiz), jezika za koji se smatra pretečom svih današnjih germanskih jezika. Proto-germanska riječ hanapiz, slijedeći lingvistička pravila proizašla je od riječi koju su koristili Skiti – kanabis.

Kanabis na području Bliskog istoka

Pojedini istraživači biljke marihuane vjeruju kako su stanovnici Bliskog Istoka prvi upotrebljavali kanabis u religijske svrhe zbog čovjekove nesposobnosti bavljenja retrospekcijom. Sumerani su razvili vlastito božanstvo koje su svakodnevno štovali izgaranjem kanabisa. Sumerani su vjerovali kako im štovanje boga na dnevnoj bazi pomaže u stjecanju prihoda za život i daje hrabrost u bitkama. Kanabis se raširio kao dio sumeranske religije, jer su vjerovali kako pomoću njega uspostavljaju komunikaciju s bogovima. No, istraživači smatraju kako je inhaliranje kanabisa zapravo bilo samo pomaganje u otkriću i razvoju retrospekcije u Sumerana.
Također, od srednjovjekovne arapske kulture postoje brojna mjesta pušenja hašiša. No, takva su mjesta više stvar poroka. Jedan od povijesnih primjera konzumiranja hašiša u Arapa jest sekta hašašina. Međunarodna riječ assassin, zapravo dolazi od riječi hašašin. U vrijeme križarskih ratova postojala je jedna ismailitska islamska sekta koja je bila skrivena u brdima na Bliskom istoku. Pripadnici te sekte bili su obučeni ubojice. Kad bi novačili mlade članove, napušili bi ih  hašišem. U  planinama je postojalo mjesto, koje je bilo uređeno kao rajski vrt, gdje bi oni ostavljali regrutirane članove. Oni bi se tamo probudili te bi imali žene i uživali u svim  mogućim užicima. Onda bi ih nakon jednog, dva dana ponovno drogirali, zatim ih vratili te im rekli da su bili u raju. Ako izvrše ugovor bez pogovora, vratit će se u raj gdje će živjeti zauvijek. Zato su svi hašašini izvodili ubojstva poglavito templara, hospitalaca i sličnih viteških redova, kraljeva i drugih moćnika, bez pogovora, pod cijenu vlastitog života jer su smatrali da se vraćaju u raj koji im je bio dan na uvid. Ovu zanimljivu priču iznio je Deniver Vukelić za seminarski rad na temu „Ritualna upotreba psihoaktivnih droga“ pod vodstvom mentorice Milane Ćernelić za potrebe studija etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ona se ujedno može pronaći i u knjizi Drage Plečka „Droge-bič novog doba“.

univ. bacc. filozofije i komunikologije Mirna Petak

Izvori

1. Dubreta, Nikša. (2005) „Društvo i odnos prema drogama: Sociokulturni kontekst upotrebe kanabisa“, Hrvatska Sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište (Zagreb),
2. Parker, R. C. and Lux. (2008) „Psychoactive Plants in Tantric Buddhism – Cannabis and Datura Use in Indo-Tibetan Esoteric Buddhism“,
3. Plečko, Drago. (1997) „Droge-bič novog doba“, K-2 (Samobor),
4. Spicer, Leah. (2002) „Historical and Cultural Uses of Cannabis and the Canadian „Marijuana Clash“. Prepared For The Senate Special Committee On Illegal Drugs.“ (Library of Parliament),
5. http://digital.nls.uk/dcn6/7443/74435762.6.pdf,
6. http://en.wikipedia.org/wiki/Church_of_Cognizance,
7. http://en.wikipedia.org/wiki/Church_of_the_Universe,
8. http://en.wikipedia.org/wiki/Religious_and_spiritual_use_of_cannabis,
9. http://en.wikipedia.org/wiki/THC_Ministry,
10. https://kb.osu.edu/dspace/bitstream/handle/1811/28443/Vincent_Bur?sequence=1,
11. http://swilhite.weebly.com/history-of-psychoactive-drug-use.html,
12. http://www.marijuana.nl/?loc=religion,
13. http://www.temple420.org/,
14. http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/110866/Nemoguca-misija-uzgoj-konoplje-u-Hrvatskoj.html#.UQZwsfL8mSo.

(preuzeto sa www.reggae.hr)

Vaši komentari

Powered by Facebook Comments